|
idle dreary days
ovo gore su eto slučajno oni koji su napravili i ovo štivo
raymond živio kult ličnosti
kreativni tim
Design: doughnutcrazyImage: last.fm References: magnette Prilagodba: duckdz. |
ne znam imam li ista vise za reci jer blog je u zadnjih nekoliko godina bio kanalizirana depresija a sad sam sretna (ali Bo, evo, vratila sam jedan depresivni za tebe :*) there's a radiant darkness upon us but i don't want you to worry (you made a slow disaster out of me) danas sam cijeli dan ocajnicki htjela biti u rijeci. probudila sam se u 2 popodne, s upaljenim grlom i uzasno usamljena. onda me zvala mama. rekla sam joj samo da me grlo boli. sljedeca dva sata sam zatrovano citala. usput pojela zadnjih 5 madlena sta sam imala u kuci. sredila sam si karte za dva festivala. obukla se. izasla iz kuce. besciljno hodala. razmisljala kako mi je dosadno. razmisljala kako mi zapravo nije dosadno, nego ignoriram sve stvari koje moram napraviti. razmisljala o svim mejlovima isprike koje moram napisati i kako da to budu samo mejlovi isprike, a ne mejlovi opravdavanja. razmisljala kako sam si sjebala faks. razmisljala kako nije fer da uz sve to skupa jos mora biti tako prekrasan dan. razmisljala kako je postalo pretoplo za traperice. onda sam sjela sama na kavu jer mi se nije svidjala ideja da se vratim doma. otvorila rokovnik. losa ideja. zatvorila rokovnik. otvorila knjigu. procitala stotinjak strana. poslala mami poruku da bih sad zbilja htjela biti u rijeci. pet sekundi kasnije odgovorila joj na poziv i objasnjavala da nisam bolesna, nego da mi je samo malo dosadnjikavo. (mama.) jos malo citala. razmisljala na koji bih bolan nacin mogla usmrtiti drustvo do sebe da ne moram vise slusati njihove retardirane komentare na svaku temu od musko-zenskih odnosa do stanja u drzavi. razmisljala zasto su u CIJELOM JEBENOM PRAZNOM GODOTU morali sjesti BAS PORED MENE. razmisljala kako je terasa godota prilicno ljupka i pitala se zasto to prije nisam primijetila. shvatila da je inace uvijek krcata, bit ce zato. ovako kad sam sjedila (gotovo) sama u nesretno suncano nedjeljno poslijepodne i cituckala 'mracne, destruktivne, lijepe, silovite, dramaticne' kratke price, moglo je stanje duha proci za boemsko. samo sto sam si bila usamljenija neg ikada, a ni ne pusim, pa mi je boemstina propala. steta. i onda, iz nekog razloga, na putu kuci vise nisam bila ni usamljena ni depresivna. mozda jer se ipod prebacio na neki bolivudski soundtrack, ili su mi uz hejt misli prema onom drustvu u kaficu izgorjele sve druge, ili zato sto sam vidjela covjeka sa stakom koji je jednostavno zastao u hodu da bi se popisao pored puta. malo je tesko proci pored covjeka koji pisa po cesti i usput pomisliti 'tako sam usamljena'. ali ne znam. zbilja ne volim nedjelje. suncane nedjelje pogotovo. a nemam nista slatko. |
